Podostroško selo Povija pripada nikšićkoj opštini i svojom teritorijom razdvaja je od danilovgradske, pomoći u poboljšanju uslova života nema ni od jedne lokalne uprave tih gradova. Asfaltirani put do sela iz pravca obje opštine postoji samo zahvaljujući činjenici što je smješteno u podnožju jedne od najvećih pravoslavnih svetinja-Manastira Ostroga koji godišnje posjete nebrojeni vjernici iz gotovo čitavog svijeta. Svi oni putujući do svetilišta samo prođu pored Povije, a kroz selo da se namjere teško bi se i snašli jer je dosta imanja uglavnom zapušteno.
-Skoro ni do jedne kuće u Poviji nema asfaltiranog puta. Nekad je bilo i gore, ali je u selu bilo mještana, radila su se imanja. Od prodaje povrća i smokava ja i suprug koji je radio i na željeznici podigli smo i školovali djecu. Danas su i ona otišla, morali su tražiti negdje bolje, pa niti ko ima da radi niti sadi - kaže
Ljubica Mijušković (75).
Kada je prije desetak godina na putu od sela prema Ostrogu klizište prekinulo saobraćaj, na molbe mještana da im pomogne oglušila se Opština Nikšić, a cestu su sanirali privatnici koji posluju u tom rejonu. U Poviji je 1991. godine bilo 127 stanovnika, dvanaest godina kasnije 85, a danas ih je svega petnaestak stalnih. U školi u Bogetićima svojevremeno je iz Povije bilo više od 40 đaka, sada samo jedan, a od jeseni ići će i šestogodišnja
Jovana Kontić. Njen otac
Velizar među rijetkim je mlađim stanovnicima koji je porodicu osnovao na roditeljskom imanju. Do njegove kuće makadamska je cesta od oko 300 metara.
-Tražili smo da tu dionicu urade, bilo je obećanja koja nijesu ispunjena, a mi da bismo došli do svojih kuća prinuđeni smo da je sami održavamo. Sreća je te je dobar put od sela prema manastiru, a da nije i mi rijetki koji smo ostali, otišli bi - priča Kontić koji sada brine kako će Jovana putovati do škole.
Drago Kontić nakon što je ostao bez posla sve češće se vraća svom selu u kojem pokušava da se bavi turizmom. Kuća njegovih predaka koja je na početku sela najstarija je u čitavim Pješivcima i odmah je uz put koji vodi prema manastiru.
- Ovaj put je jedan od najprometnijih u državi, posebno tokom ljeta. Međutim, nema nikakvo osvjetljenje što bi trebalo što prije da se riješi da bi bio bezbjedniji. Kroz selo je loša i elektro mreža, pa mještani, a i mi koji pokušavamo da se bavimo turizmom često smo bez struje - kaže Kontić.
B.B.
Tražili bolje pa izgubili i ono što su imali
Mijajlo Mijušković ima 92 godine i najstariji je stanovnik Povije. Kaže da nikada nije napuštao svoje ognjište, a brojni koji su to uradili odavno se kaju.
- Svaka njiva u selu se obrađivala i koristila, danas su uglavnom zarasle, a u selu većinom mi starci. Istina je da su nadležni zaboravili ovo selo, ali su dosta krivi i oni koji su napustili svoje kuće, otišli u gradove da rade za platu. E, kad je došlo vrijeme u kojem su počela preduzeća da se zatvaraju, oni ostaju bez plate i egzistencije, sad bi da se vrate. I to je teško jer da bi zapuštena njiva ponovo rađala i od nje bilo koristi, treba vremena, godinu, dvije, a kako do tada preživjeti. Tražili su bolje, pa ostali bez ičega, naglasio je Mijušković.
)){kind=small}
